Autoelektričar
ZANIMANJE ELEKTROTEHNIČKE STRUKE
3 godine
Nivo složenosti:
III, trogodišnja stručna škola
Stručne kvalifikacije:
- poznaje elektrotehničke materijale, električne i elektronske komponente i sklopove;
- posjeduje osnovna znanja za montažu, ispitivanje i kontrolu, puštanje u rad, rukovanje i održavanje električnih uređaja i instalacija na motornim drumskim vozilima;
- poznaje principe rada elektronskih uređaja primijenjene elektronike u drumskim vozilima;
- koristi računar u detekciji i dijagnostici kvara;
- vrši ispitivanje i održavanje akumulatora.
Opis poslova
Autoelektričari održavaju električne i elektroničke uređaje i instalacije u automobilu, montiraju i demontiraju rasvjetu automobila i reguliraju paljenje. Dijagnosticiraju kvar na elektroničkoj opremi automobila i otklanjaju ga zamjenom elektroničkog sklopa. Budući da moderni automobili imaju sve više elektronički reguliranih funkcija, primjena osnovnih znanja elektrotehnike i elektronike na električne i elektroničke uređaje u automobilu ključna je u ovom zanimanju. Prve elektronske komponente koje su se koristile u automobilima jesu elektronski sklopovi koji kontroliraju rad motora i instrumente na komandnoj ploči. U novije vrijeme sve se više elektronike koristi zakočnice, prijenosnike, upravljački mehanizam te elektroničke komponente za klimatske uređaje i elektronske sklopove.
Autoelektričari poznaju princip rada elektroničkih sistema, a njihov je osnovni posao zamjena takvih sistema novima. Električni uređaji koje popravljaju i montiraju jesu svjetla i kompletna prometna signalizacija te električni sklop paljenja automobila. Osim za prepoznavanje elektroničkih kvarova, trebaju biti osposobljeni za ispitivanje i zamjenu elektroničkih komponenti. Predviđa se da će ubuduće u automobilima biti sve više elektronike, tako da je neprestano učenje novih tehnologija važan dio zanimanja. Autoelektričari koji rade u ovlaštenim servisima pojedinih automobilskih firmi odlaze na usavršavanje u tvornice koje proizvode nove tipove automobila, gdje se osposobljavaju za otklanjanje kvarova specificiranih elektroničkih sklopova ili pak rade prema specifikacijama tih kompanija.
Radni uvjeti
Autoelektričari rade u radionicama i servisima najčešće u zatvorenom prostoru. Radionice u kojima rade mogu biti prozračne, ali i zagušljive i bučne. Udišu prašinu, ispušne plinove motora i isparavanja ulja. Prijeti im opasnost od strujnoga udara. Katkad moraju raditi u neugodnim položajima. U poslu se moraju držati rokova naručilaca posla.
Poželjne osobine, osposobljavanje, zapošljavanje i napredovanje
Autoelektričar mora imati dobar vid, sposobnost razlikovanja osnovnih boja, dobar sluh i dobru motoričku spretnost ruku i prstiju. Zbog važnosti razlikovanja boja električnih provodnika, isključene su osobe koje ne razlikuju osnovne boje. Pojačano znojenje dlanova smetnja je u radu s elektroničkim komponentama. Traži se i dobra sposobnost rasuđivanja zbog otkrivanja izvora problema. Psihički vrlo nestabilne osobe te osobe sklone alkoholizmu i drugim zavisnostima nisu pogodne za ovo zanimanje.
Osposobljavanje za autoelektričara odvija se u srednjoj stručnoj školi i traje tri godine. Za autoelektričare je osnovno znanje elektronike, jer se ona primjenjuje u sve većem broju automobilskih dijelova. Stoga su stručni predmeti u programu za osposobljavanje autoelektričara, osim autoelektrike, i elektroničke komponente, elektrotehnički materijali, električne mašine, računarstvo, tehničko crtanje i elementi mašina. U ovlaštenom servisu ili autoelektričarskoj radionici učenik uči praktičan dio posla i primjenjuje znanja stečena u školi, kako bi se osposobio za samostalan rad. Učenik u početku samo pomaže iskusnom autoelektričaru, a s vremenom dobiva sve kompleksnije zadatke i radi sve samostalnije. Na kraju školovanja polaže se završni ispit kojim naučnici dokazuju svoju osposobljenost i samostalnost u obavljanju posla. Za zanimanje autoelektričara prijavljuje se ponajveći broj učenika, a zbog porasta konkurencije pri upisu, traže se što bolje ocjene. Za školovanja traži se marljiv radu radionici i izvršavanje obaveza u školi. Činjenica da određeni postotak upisanih ne uspijeva završiti školovanje dodatno je upozorenje onima koji žele izučiti za autoelektričara.
Ukoliko učenik prilikom pohađanja praktične nastave pokaže visok stepen sposobnosti i motivacije za rad, postoji mogućnost da se zaposli na tom mjestu. Ostali zbog velike konkurencije imaju prosječne izglede za posao. Neki se nakon završenog školovanja odlučuje za promjenu zanimanja. Oni koji ostanu raditi u tom zanimanju, rade najprije kao pomoćnici vlasnika autoelektričarske radionice ili se zapošljavaju u velikom servisu. Nakon tri godine rada i položenog majstorskog ispita mogu otvoriti vlastitu zanatsku radionicu. Zarada vlasnika autoelektričarske radione zavisi o obimu posla.
